Standard ispitivanja starenja ksenonske žarulje i pregled ispitivanja

Pregled ispitivanja starenja ksenonske žarulje: Metoda ispitivanja izloženosti takozvanom umjetnom izvoru svjetlosti (laboratorijski izvor svjetlosti ili umjetna klima) metoda je ispitivanja starenja koja postiže svrhu umjetnog ubrzanja simulacijom i jačanjem nekih glavnih čimbenika starenja u okolišu

Zbog hitne potrebe za procjenom otpornosti materijala na vremenske uvjete u stvarnoj proizvodnji, neka oprema s umjetnim izvorima svjetlosti koristi se za ubrzavanje starenja. Ovi izvori svjetlosti uključuju: (filtrirane) širokopojasne lučne svjetiljke, fluorescentne UV svjetiljke, metalhalogene svjetiljke (metalne halogene svjetiljke) i otvorene ugljične lučne svjetiljke: postoje i neki rjeđe korišteni izvori svjetlosti, a to su: žarulje sa živinom parom, volframova žarulja ( volfram 1amp) [4]. Nacionalni standard GB/T16422-1 23 (ekvivalent IS04892, 1994.) koji je Kina objavila 1997. propisuje metode ispitivanja izloženosti za tri najčešće korištena izvora svjetlosti: ksenonsku svjetiljku, fluorescentnu ultraljubičastu svjetiljku i otvorenu lučnu svjetiljku s ugljikom.